Ima li danas ljudi poput Alije Sirotanovića?
May 23, 2020
MILORAD OKOM, GORDANA SKOKOM: Tužilaštvo istražuje navodno izdavanje lažnih viza u Iraku i Pakistanu
May 23, 2020

KORUPCIJA (el-fesād) U RAMAZANU. I ŠIRE …

„Nije mi šokantno, samo malo neugodno.“
Ovo je bio javni komentar mladog političara Harisa Zahiragića na pitanje novinara o aferi Asim (Bil-hajr), aferi koja baš obiluje detaljima raznih koruptivnih djela. Dakle, odgovor mladog političara „stožerne“ stranke koja se, makar deklerativno, zalaže za očuvanje vjerskih vrijednosti. Štaviše, ta stranka (često) priziva vjeru kao osnov svog političkog djelovanja. H.Z. je popularan političar, s čim se riječima stranački podmladak, ali i oni stariji, uglavnom listom slaže. Dugim riječima, H.Z. govori ono što drugi u SDA misle ili ono što žele da se čuje – javna riječ H.Z. je tumač svijesti SDA.
Kad smo mislili da nam je snimak „Bil-hajr“ sve rekao, otkrila se afera „Respirator-Malina“, u sred Pandemije.

Potvrda spomenutog relativiziranja i minimiziranja značaja korupcije u SDA stigla nam je vrlo brzo i od samog predsjednika SDA Bakira Izetbegovića koji je aferu „Respirator-Malina“ nastojao „prodati“ pod nacionalni herojski čin, spominjući čak ratove među svjetskim tajnim službama kako bi se domogli respiratora. U prijevodu – a nastojim izbjeći svaki vid šale u ovom tekstu – Solak i Fikret su pobijedili u ratu sa svjetskim tajnim službama na međunarodnom nivou i dobavili respiratore u Bosnu. Ova izjava „prvog u Bošnjaka“ je izuzetno vrijedna ilustracija – kakvo besmisleno obrazloženje koristi prvi čovjek stranke, kojoj je kako kažu vjera temelj, za opravdavanje jedne od najočitijih i najprovokativnijih korupcijskih afera u BiH!

Nisu se ni muslimanski vjerski čelnici pretrgli da osude ovaj slučaj. Ni onaj prvi pred-pandemijski ni ovaj drugi iz pandimijskog vakta. Istina, blago su natuknuli „da uvođenje vanrednog stanja ne može biti opravdanje za ograničavanje građanskih sloboda ili širenje korupcije“. Birokratski, blago, za aktualni trenutak – neprimjereno blago. S obzirom da su stotine korupcijskih afera potresale i razarale Bosnu i Hercegovinu i do sada, i gotovo sve su obilježene šutnjom, nismo se začudili. Ta šutnja na korupciju nije samo praksa uleme u BiH, to je praksa većine zvanične (službene) uleme u gotovo svim zemlja orijentalno-islamske civilizacije. Ali „nije šokantno, samo malo neugodno“ što bi rekao akter s početka priče. A trebalo bi biti.

Šta je to korupcija?

“Zaista se u tijelu nalazi jedan organ, ako je on ispravan – ispravno je cijelo tijelo, a ako je on pokvaren (ar. iẓa fesede) – pokvareno je cijelo tijelo. To je srce.“
Ovo je dosta poznat hadis i potvrđeno predanje od Poslanika Muhammeda a.s. (muttafaqun aleyhi).

Kako mi jednom pojasni moj veliki prijatelj i brat T., koji se u zapadne jezike (i još svašta nešto) dobro razumije, srce se na italijanskom kaže “cuore”, na španskom “corazón”. Englezi koriste riječ “core” da označe jezgru, suštinu. I mi imamo “korijen”. Taj “kor” je prvi „sastojak“ korupcije, jer sve ima svoju suštinu, korijen, jezgru, srce. Drugi dio riječi korupcija je “ruptere”, što na većini zapadnih jezika znači probiti, poderati, probušiti, pokvariti, provaliti, iskvariti, poremetiti redoslijed i sl. Latinska riječ je „corruptio“ (pokvarenost, kvarnost, izopaćenost, razvrat potkupljivanje, podmićivanje, truljenje raspadanje, krivotvorenje).

Korupcija je etimološki, dakle: probijeno srce, počupan korijen, poderana suština, pokvarena duša, poremećen sistem. U arapskom jeziku za korupciju se kaže „fesād“ (فساد), i ona sasvim odgovara značenju riječi korupcija. „Fesad“ je vrlo poznata riječ među muslimanima i u islamskoj stručnoj terminologiji, ali kod nas u BiH u nešto drugačijem, dosta blažem značenju – nered, metež (kod nas je blago prevedena, ali je u svim muslimanskim zemljama blago i olako shvaćena). Tako su je uglavnom prevodili većina tumača Kur’ana i arapsko-islamske literature. U samom Kur’anu spominje se, u različitim formama i na više mjesta (npr. upućeno licemjerima: Ne činite nered na zemlji „La tufsidū fī-l-erd“), a jedan ajet u ovom kontekstu je posebno zanimljiv, (Al-Baqare, 30), kada Bog melecima (anđelima) najavljuje da će na Zemlji postaviti halifu (namjesnika, povjerenika), a meleci mu rekoše: „Zar će Ti namjesnik biti onaj ko će na njoj nered činiti i krv proljevati (ar.gl. „jufsid“, istog korijena kao i „fesad“). Još ćemo se ubrzo vratiti na ovo značenje.

Pravno, korupcija je zloupotreba službenog položaja (povjerenih ovlaštenja) za ličnu korist (definicije Transparency International-a, Svjetske banke i dr.). Definišu je i kao devijantno ponašanje službenika javne uprave (izabranih ili imenovanih) koji nije u skladu s njihovim zadacima po službenoj dužnosti, a u cilju sticanja bogatstva ili statusa sebi, užoj porodici ili povezanoj grupi ljudi (Joseph Nye, 1967.).

Šerijatsko-pravno, ili dogmatski (preciznije), prema tumačenjima gore spomenutog ajeta nekih od poznatih komentatora Kur’ana, ali sukladno s nekim drugim kur’anskim sentencama (Sad, 26 npr.), uloga čovjeka na Zemlji (halife – namjesnika, zamjenika, povjerenika) „da sudi ljudima pravedno“, odnosno da vlada pravedno (riječ halifa ovdje je sinonim za vlast: i predstavničku, i izvršnu, i pravosudnu).

Stoga, toliko je smisleno da se u predmetnom ajetu „Zar će ti namjesnik (halifa) biti onaj ko će na njoj nered činiti ….“ koristi upravo glagol „jufsidu“, deriviran iz istog korijena kao i riječ „fesad“ – korupcija! U slobodnom prijevodu, zar ćeš vlast na zemlji dati čovjeku, koji će tu javnu funkciju zoupotrijebit, odnosno biti koruptivan, izdat najvišu povjerenu funkciju! Dakle, o korupciji ili „fesadu“, ne možemo govoriti tek kao običnom (makar i velikom) grijehu – jer je riječ o izdaji misije čovjekovog poslanja na zemlju.

Antikoruptivna praksa u upravljanju nije nepoznanica u islamskoj tradiciji vladanja, štaviše, ali čini se da se provodila toliko davno da je potpuno zaboravljena. Serija „Omer r.a.“ o Drugom pravednom halifi Omeru ibn Hattabu (7. stoljeće n.e.), koja se i ovog ramazana emituje na Face TV iza iftara, želi nas podsjetiti dobrim dijelom i na to: prikazuje propisivanje imovinskog kartona prilikom imenovanja namjesnika po pokrajinama, uspostava tržišne inspekcije, upravljanje bejtu-l-malom (državnom kasom), zatim ta čuvena priča o „privatnoj i službenoj svijeći“ i ajeti poput: „Allah vam naređuje da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite! (Nisa, 58) …. Ali takav način vladavine među uvjerljivom većinom muslimana danas samo je predmet idealiziranja i romantiziranja, kvazi argumentacija prilikom dokazivanja i upiranja kako smo najbolji i „đe će ko s nama“. Evo malo starijih podataka (2010), ali i danas vrlo aktualni, bez velikih promjena:

Prema ljestivci Transparency International iz 2010. godine, među prvih 20 zemalja (s niskim stepenom korupcije) smo je jedna zemlja bila muslimanska. Prvo mjesto te godine podijelili su Danska, Novi Zeland i Singapur, a od muslimanskih zemalja najbolje je kotirao Katar, bio je na 19 mjestu. Slijedio je Oman na 21., UAE 28., a onda Bahrein 48., Jordan i Saudija 50, Kuvajt 54, Malezija i Turska 56, Tunis 59, Maroko 85, Egipat 98, Alžir 105, Indonezija 110, Mali 116, Libanon i Sirija 128, Nigerija, Azerbejdžan,i Bangladeš 134, Mauritanija i Pakistan 143, Iran, Libija i Jemen 146…. Irak 175, Afganistan 176, i na neslavnom posljednjem mjestu bila je Somalija 178.

Još je interesantnije Istraživanje iz 2010. g. „Koliko su islamske zemlje zaista islamske?“ (kod nas ga je prije nekoliko godina u javnosti predstavio prof. F.Karčić, čini mi se) – autora Šeherzade S. Rehman i Huseina Askerija, porijeklom iranaca, američkih profesora, eksperata u oblasti javnih finansija i islamskog poslovanja, a baziralo se na pitanje: „Šta je njihova potvrda da su islamske“? Istraživanje je obradilo zemlje OIC-a (Organization of Islamic Countries), 75 zemalja (7 ih se deklarišu kao islamske, 12 ih je priznalo islam kao državnu religiju, u ostalima je većina stanovništva muslimansko), sa još 208 zemalja s kojima su komparirali, upoređivali, ove „islamske“ zemlje. Postavljeni su vrlo precizni, metodološki vjerodostojni kriteriji, koji su tretirali ekonomski sistem, dobrog upravljanje (vlade), poštivanja ljudskih prava i slobode izbora, vođenja vanjske politike….
Rezutati:
Malezija na 38. Mjestu, Kuvajt na 48. i to su najbolje rangirane muslimanske zemlje na ljestvici „najislamskijih zemalja“. Bahrein je bio na 64. mjestu, Bruneji 65. i td. A prve tri „najislamskije“ zemlje su, recimo, Novi Zeland, Luksemburg i Irska. Potom je slijedila Kanada, Austrija i td….

Kada će „fesad“ postati ozbiljna tema među muslimanima, i kada će biti prepoznata kao uzrok duboke i dugotrajne političko-društvene krize i sveukupne dekadence većine zemalja orijentalno-islamskog civilizacijskog kruga, Bog zna. Ali ako se o njoj bude šutjelo i ako je se bude tolerisalo, potrajat će zadugo, a s njom i belaj koji živimo. Vjera i korupcija!? Kako H.Z. napisa u svojoj prvoj reakciji na aferu „Raspirator“ – ne ide to dvoje zajedno, moj Fikrete.

Ode mjesec … da bude kabul aBd!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *