NOVA ENIGMA: Hrvatsko cvijeće u Sarajevu

Pismo za kardinala Puljića: Vi ste političar koji Crkvu koristi za najpodlije planove
May 11, 2020
DODIK KOD FRIZERA: SRPSKI ČLAN PREDSJEDNIŠTVA BIH POSJETIO SALON U BANJALUCI
May 11, 2020

NOVA ENIGMA: Hrvatsko cvijeće u Sarajevu


Uvodna besjeda:
Ćoravi pogledi na žrtve strašnih zločina (Ili: Ne gleda se okom, već srcem. Ali, šta ako neko nema srca?)

Krcato je bilo ispred BBI centra kada su građani Sarajeva nekoć organizirano uživo pratili prijenose izricanja presuda Karadžiću ili Mladiću za srpske zločine u Bosni i Hercegovini, a koji su svoj poznati epilog dobili na spomenutim sudskim presudama u Hagu.

Sarajevo i Hag povezani videolinkom. Atmosfera je bila po svemu čudna, u zraku neka posebna energija. Mnogo ljudi je došlo da isprati ovaj historijski događaj i tako dostojanstveno digne svoj glas. Za istinu. Za borbu protiv zla. To je bio pravi glas naroda.
Krcato je bilo i u Hrvatskom saboru zadnjih godina, kada se, doslovno, javno mogao čuti upravo GLAS NARODA. Hrvati su preko svojih političkih predstavnika počeli obilježavati godišnjicu srpskog genocida u Srebrenici. A, tako i Bošnjaci u Hrvatskoj već na različite načine upravo i u Zagrebu javno obilježavaju Dan sjećanja na genocid u Srebrenici, a zatim i Dan bijelih traka da bi se sjetili srpskih zločina počinjenih u Prijedoru.
I onda smo dočekali i drugu Hašku presudu: epilog suđenja Prliću i ostalima za hrvatske zločine počinjene u Bosni i Hercegovini.
Nekoliko nas je izašlo ispred BBI centra u Sarajevu. – NIŠTA! Samo RAZOČARENJE! Skoro kao običan dan u Sarajevu.

Glas naroda kao da je bio utihnuo. Bolje reći, preselio se s trgova i javnih okupljanja u zatvorene zadimljene prostorije Udruženja logoraša, tog zaista ranjivog našeg narodnog sloja. Onda smo nekako napipali adresu Logoraša BiH i oni su nas uputili dalje da uživo s ostalim pratimo izricanje presude. I našli smo svoj smiraj, kakav-takav.
– Kako je ovu presudu dočekao Hrvatski sabor, to je opštepoznato i općepoznato! A Bošnjaci u Zagrebu su uglavnom šutjeli. Kao i Bošnjaci u Sarajevu, uprkos tome što je mali broj kilometara od Sarajeva, tu u Kiseljaku, Stupnom Dolu i Ahmićima, počinjen veliki ustaški zločin. U svemu ovome je, a što se malo zna, onaj isti HVO kojem u Sarajevu hoće graditi spomenik granatirao je isto to Sarajevo. Znaju li to Sarajlije? Suosjećaju li s Ahmićima, Stupnim Dolom, Kiseljakom, Srednjom Bosnom i cijelom Hercegovinom? Sjećaju li se Sarajlije blokade Mostara? Sjećaju li se Bošnjaci u Zagrebu zločina u Ahmićima i logora po Hercegovini kao što se sjećaju Serebrenice i Prijedora? Ne! A, Bošnjaci u Jajcu, Travniku, Ahmićima, Kiseljaku, Prozoru, Mostaru, Stocu, Ljubuškom i Čapljini sjetit će se i nehtijući. Ako ništa, na to ih podjećaju uvijek novi križevi na istaknutim mjestima, kao i zločinačke hrvatske šahovnice, te zastave paradržavne tvorevine Herceg-Bosne. A na to ih redovno javno podsjeti i hrvatska zvanična politika (i ona u Zagrebu i ona u BiH), zvaničnim podrškama zločincima, čemu se često pridružuje i katolička crkva. Još samo ostaje da svi propjevamo „ZA DOM SPREMNI!“ – možda tada bude izbora i u Mostaru!

Sarajevska enigma: Hrvatsko cvijeće
Povodom dana borbe protiv fašizma Makedonci se umjesto antifašista sjetili FAŠISTA i VELIKE HRVATSKE. Protestiraju iz zvanične srpske i bosanske vlade.
Jesu li Makedonci mnogo pogriješili?
E, pa sad. Golema je to rabota da se u sred Sarajeva (ono na jesen ’17) pojave plakati s likom (i djelom!) ustaše Ante Pavelića. Kažu: Plakati uznemirili Sarajlije! Dobro to, ali, otkud PAVELIĆ i ustaške šahovnice po Sarajevu?
Eh. Ima u Zemaljskom muzeju jedan stari perzijski tepih sa šahovnicama u obliku srca i znamo da Hrvati vole reći da su iranskog porijekla pa bi rado možda i danas ljubili i noge i ruke iranskom ŠAHU. Dobro to, ali šta je s Bošnjacima?
Oni iteligentni Bošnjaci koji su živjeli za vrijeme Hitlera svojim narodnim glasom, svojim JAVNIM REZOLUCIJAMA osuđivali su ustaške zločine i tako postali jedni od rijetkih koji su se (iako nemoćni) javno suprotstavljali fašističkom režimu. Čak su i pisali pismo direktno HITLERU, tražeći da se autonomno odvoje od tadašnjeg hrvatskog fašističkog (čitaj: nacističkog) društva.
Nasuprot tome, neki današnji Bošnjaci ne vole ni reći da su Bošnjaci, već da su Hrvati, ali veliki muslimani. Dobro, do glasa i ušiju naroda su sigurno već došle glasine o takvima u ZAGREBU. Hasanbegović i društvo. Vole biti hrvatsko cvijeće. Vole (neki, sačuvaj Bože, ne svi) bošnjački i muslimanski velikodostojnici sjećati se Ante Pavelića ili Ante Starčevića i od hrvatske predsjednice tamo javno primati ordenje „Ante Starčević“, isto ono koje je nekoć TUĐMAN dodijelio Mati Bobanu (predsjedniku Herceg-Bosne), Dariju Kordiću (potpredsjedniku Herceg-Bosne) i Gojku Šušku (ministru odbrane Republike Hrvatske). Orden RED ANTE STARČEVIĆA osmišljen je za one koji daju svoj „doprinos održanju i razvitku hrvatske državotvorne ideje, uspostavom i izgradnjom suverene hrvatske države“ – pa makar i preko ustaških zločina. Zato i danas neki kliču Hrvatskoj do Drine, baš kao Makedonci na novoj poštanskoj markici na kojoj su označeni „nositelji europskih vrijednosti“ (čitaj: promicatelji ideja nacističke Njemačke). Ili, vole Bošnjaci i muslimani u Hrvatskoj i danas čitati Stjepana Radića (koji je govorio i pisao o „živom hrvatskom pravu na Bosnu i Hercegovinu“).


Ali, šta je sa Sarajevom? Neki sarajevski mediji nonšalantno objavljuju fotografije panorama hercegovačkih gradova, a na fotografijama ni manje ni više, recimo, ogromni križevi u centru pažnje! Kome to treba?

RIJEŠENA ENIGMA:
Ko će pobijediti u igri šaha (s gorkim okusom u glu)?
Da! S bolnim i gorkim ukusom u grlu nevjerujućim i maglovitim nekim zagonetnim slojem na oku (još trljamo oči i budimo se iz sna!) dolazimo do jednog od rješenja bolne sarajevske enigme.
Volite li igrati šah? Odite na adresu Sarači 77 u Sarajevu. TO JE CENTAR BOSANSKOG CENTRA; ili centar sarajevske Baščaršije. Godišnje, upravo pored te adrese, prođe bezbroj turista, a naša vesela omladina tu se nože napajati, izmeđuostalim, i promicanjem „europskih vrijednosti“.
Tamo ima nekoliko objekata i jedan mali, majušni. Ali jako bitan! Tamo će vas dočekati ovo: USTAŠKA ŠAHOVNICA; SA SA USAŠKIM U! (Ali, ne jedna i ne sama: Ustaška šahovnica sa ustaškim U, obojena u zeleno i uokvirena mjesecom i zvijezdom!) NAŠA JE SREĆA i sreća je većine našeg naroda da samo možemo nagađati šta ovaj znak može da znači.

Kada smo ugledali ovaj znak, kao amblem, izložen među amblemima bosanskog stećka, bosanske zastave iz doba austrougarske okupacije i bosanskog grba za vrijeme SR BiH, u najmanju ruku očekivali smo zastavu ili bosanski amblem sa ljiljanima. U više navrata smo htjeli kupiti takvu naljepnicu i pokriti ovu sramotu od ustašluka koji se podmeće muslimanima u Sarajevu. Ali, shvatili smo da bi to bila ANARHIJA. Zato smo lijepo poslali naše prijatelje koji su ušli u malu radnju na adresi SARAČI 77, radnju koja ima takvu reklamu da je sastavljena i od ovog ustaškog znaka koji kompromitira muslimane! I ta reklama se u tri primjerka svaki dan iznosi na Sarače, vani, ali i unutra pred radnju, i pažljivo oko budnog posmatrača (iako je mala, kao i radnja za koju stoji) moglo ju je uočiti, pogotovo što je dio mozaika amblema koji su (kao stećak) vezani za Bosnu. Uzalud smo, kažemo, u ovom mozaiku tražili ljiljane.
Naš prijatelj ulazi u radnju i tamošnjim radnicima ljubazno najavi da ima jednu dobronamjernu zamjerku. Dijalog ide ovako:

  • GOST: Molim Vas, imam jedan dobronamjeran prijedlog. Možda biste mogli skloniti jedan vaš dio s reklamnog panela ispred i ona tamo dva na ulici. Da znate o čemu se radi, a mi nagađamo, sigurno je da biste ga sami sklonili.
  • DOMAĆIN: Molim? Šta?A, ona šahovnica? MA, NIŠTA TO! TO JE ZATO ŠTO JE NAŠ GAZDA HRVAT. Ali, dobar musliman, to vam moramo reći. Zaista dobar. Bio je i SABORU. Možda ga i znate.
  • GOST: NIŠTA NAM NIJE JASNO!!!

Kad smo došli kući, upitali smo gugl ko je vlasnik sarajevske radnje na adresi Sarači 77. Dobili smo odgovor da je to čovjek koji je zaista musliman, ima muslimansko i ime. Bio u Saboru islamske vjerkse zajednice još u Jugoslaviji.
Utjecajan čovjek. Danas radi sa IZ-om Hrvatske!
Zajedno sa Zlatkom Hasanbegovićem bio u komisiji za obilježavanje 100 godina islama u Hr.

Onda smo upitali gugl otkud taj čovjek u Zagrebu. Dobijamo odgovor:
„Moj amidža (…) mi je otvorio vrata svoga doma u Zagrebu…(on) je još 1928. kao pristaša hrvatskog nacionalnog pokreta sudjelovao u proturežimskim demonstracijama nakon atentata na Stjepana Radića. Tom prigodom ga je žandar zahvatio sabljom, pa je cijeli život nosio ožiljak na glavi kao “uspomenu” na taj događaj. Amidža (…) je bio prihvaćen i kretao se u krugu istinske zagrebačke građanske elite i ljudi plemenita roda, među kojima je svojedobno bilo i važnih hrvatskih političkih ličnosti poput ministra u NDH Mladena Lorkovića i njegove obitelji.“
Pošto smo još koji put bili zamolili da se skine kompromitirajuća ustaška šahovnica iz sred Sarajeva, a to nije učinjeno, odlučili smo našu enigmu podijeliti s vama. Možda smo negdje pogriješili jer još (kao ni vi) ne možemo da vjerujemo. Možda griješi gugl. U
svakom slučaju, ko god može, neka (samo ljubazno, molim VAS narode), ko god može neka skine ovu šahovnicu, ili, ako zna vlasnika radnje na adresi Sarači 77 Sarajevo, neka ga to ljubazno zamoli. Ovdje ga srdačno selamimo i ljubazno istinski mu upućujemo izvinjenje što nismo ranije bili u prilici da mu pomognemo da se otarasi i da nas otarasi ove šahovnice u Sarajevu. Možda je to već, umjesto svih nas, uradila korona (kao kruna na hrvatskoj šahovnici).
Ovdje ćemo, stoga, još zamoliti da se onaj ko je postavio šahovnicu u sred Sarajeva pokuša sjetiti Sarajlija koji su pisali protestna pisma, čak Hitleru, i razmisli da pređe na njihovu stranu. (Ako ne, onda neka se sjeti Ahmića, Stupnog Dola, Dretelja, Gabele, Heliodroma, Stoca, Ljubuškog, Čapljine, Mostara, Prozora, Kiseljaka, Travnika i Jajca). I Sarajeva, ispod Trebevića.
Ovo je bilo naše potestno pismo.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *