Desetine prijava vršnjačkog nasilja, najmlađe žrtve imaju 14. godine

Ostavke zbog vezanja djece: Ko su članovi Upravnog i Nadzornog odbora Zavoda Pazarić?
November 21, 2019
Kremlj: Ništa ne može da naruši odnose Beograda i Moskve
November 21, 2019

Desetine prijava vršnjačkog nasilja, najmlađe žrtve imaju 14. godine

Ombudsman za djecu Republike Srpske zaprimio je prošle godine 50 prijava kojima se ukazuje na povredu prava djeteta na zaštitu od vršnjačkog nasilja, a podaci MUP-a RS pokazuju da žrtve u nekim slučajevima imaju i svega 14 godina.

Žalbe su uglavnom podnosili roditelji, ali i djeca, i sve su bile osnovane – konstanovane su povrede prava djeteta.

“Dječija posla”, “uvijek je toga bilo”, “desilo se samo jednom”, “problem vršnjačkog nasilja nije problem škole i to treba neko drugi da rješava”, poražavajući su izgovori kojima se problem vršnjačkog nasilja opravdava i ignoriše, smatraju iz Ombudsmana za djecu RS.

Kasne sa reakcijama

Kako dodaju, zabilježeni su i slučajevi da neke škole sa velikim zakašnjenjem reaguju u slučaju vršnjačkog nasilja, a njihova je obaveza da postupaju u skladu sa Protokolom i sarađuju sa roditeljima.

Jedan broj škola, kako ističu, pokušava da problem vršnjačkog nasilja riješi kažnjavanjem i djeteta-izvršioca nasilja i djeteta-žrtve pravdajući takav postupak nultom tolerancijom škole na nasilje.

“Međutim, u ovim slučajevima redovno izostaje pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja konkretnog događaja. Ovakva reakcija škole izaziva potpuno suprotan efekat kod učenika. Škola mora identifikovati uzroke nasilnog ponašanja. Samo sveobuhvatna slika može dovesti do odgovarajućeg psihološko-pedagoškog rada (u saradnji sa roditeljima) i sa djetetom–žrtvom i sa djetetom-nasilnikom”, rekli su iz Ombudsmana za djecu Republike Srpske.

Iako se vršnjačko nasilje ne dešava samo u školi, škola je, kako pokazuju iskustva, mjesto gdje je najprisutnije.

Prebacivanje odgovornosti

“Škola osnovni problem vidi u roditeljima i u njihovoj nespremnosti na saradnju. Prebacivanje odgovornosti s jednih na druge ne doprinosi rješavanju slučajeva vršnjačkog nasilja, naprotiv, dodatno ga komplikuje. Saradnja sa roditeljima vrlo često izostaje. Roditelji pokušavaju naći opravdanje za svako ponašanje svoga djeteta i problem uglavnom vide u neadekvatnoj reakciji škole”, kazali su iz Ombudsmana za djecu Republike Srpske.

Stručnjaci kažu da se kod djece koja trpe nasilje javlja stid, izuzetno su tužna, povlače se u sebe. Uz to, njihova pažnja slabi, a samim tim i školski uspjeh.

“U stalnom su iščekivanju neprijatnosti, po tipu ‘A šta će sad da mi se desi?’. To su djeca koja se povlače u sebe, anksiozna su, tužna do nivoa depresivnosti, nemaju samopouzdanje, imaju noćne more”, rekla je za “Nezavisne” klinički psiholog Aleksandra Salamadić, iz Društva psihologa Republike Srpske.

Traumatična iskustva

S druge strane, djeca sklona nasilju često takva postaju prema obrascu ponašanja koji usvajaju kod kuće.

“Nekad se fizičko nasilje sprovodilo nad njim direktno, a nekad je bilo svjedok nasilja jednog roditelja nad drugim. Porodične konflikte doživljava jako traumatično, a onda potisnuta nezadovoljstva ispoljava u vidu agresivnih istupa prema drugoj djeci. To su djeca koja vape za pomoć. Ukoliko se ne radi sa njihovim roditeljima, problem neće nikad biti riješen. U metodama kažnjavanja zaista ne vidim nikakav pedagoški smisao”, kazala je Salamadićeva.

Izvještaj MUP-a Republike Srpske pokazao je da je u toku 2018. godine evidentirano 15 krivičnih djela u vezi sa vršnjačkim nasiljem. To uključuje i ona krivična djela gdje su djeca zadobila povrede.

Nasilnici i žrtve su u prosjeku imali od 14 do 18 godina.

“U pogledu oblika vršnjačkog nasilja, u toku 2018. godine, u sedam slučajeva se radilo o fizičkom nasilju, u sedam slučajeva se radilo o polnom nasilju, dok se u jednom slučaju radilo o psihičkom nasilju”, saopštili su iz MUP-a RS za “Nezavisne”.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *