Hasan aga Pećki, znameniti Bošnjak

KAKO RAMAZANSKI POST ŠTEDI SRCE?
May 15, 2019
Obustava saobraćaja na pravcima Prijedor-Novi Grad i Kostajnica-Dubica
May 15, 2019

Hasan aga Pećki, znameniti Bošnjak

Nazif Veledar
LEKSIKON ZNAMENITIH BOŠNJAKA

BEŠIREVIĆ Pećki, Hasan-aga (Pećigrad, 1750 – Istanbul, 1833), komandant i borac za slobodnu Krajinu i nezavisnu državu Republiku Bosnu.

Hasan-aga Beširević Pećki je rođen tridesetih godina XVIII stoljeća u Pećigradu (između Cazina i Kladuše) u uglednoj krajiškoj bošnjačkoj porodici Beširević. Zadavao je goleme jade turskom caru (ako je radio protiv interesa Bosne) i austrijskom kralju te bosanskim valijama ako su radili protiv interesa Krajine.
Beširevići su imali kule u Cetingradu, Pećigradu i Lipniku. Hasan-aga je bio ogorčen zbog gubitka Cetingrada, pa je zbog toga skoro 30 godina ratovao protiv Austrije. Optuživao je bosanskog vezira i sultana zbog gubitka Cetingrada. Pravičnost i rodoljublje, kao i odanost prema vjeri muslimanskoj, cijenio je Hasan-aga Pečki kao posebnu vrlinu ljutih Krajišnika. U određenim prilikama, u otporu prema Turcima ili Austrijancima znao je pod svoj bajrak okupiti preko 12.000 ljudi, što je u ono vrijeme bila velika sila. Glavna vodilja Hasan-age Pećkog bila je težnja za samostalnošću Bosne. On „gledaše kako da Bosna do slobode i samostalnosti dođe, a da ne padne ni u kandže Portine, ni u zamke švabske.“ (Vidi: Galib Šljivo, Bosna i Hercegovina 1813-1826, knjiga II, Banja Luka, 1990, str. 296)
Usput napominjemo, da su Beširevići iz Ostrošca bili vlasnici ovoga grada. Najpoznatiji od Beširevića bio je Osman-aga Beširević, kapetan Ostrošca 1690-1727. godine. Nosio je titulu age, a njegovi sinovi su nosili titulu bega. Posljednji kapetan Ostrošca u 19. stoljeću Murat-beg Beširević bio je zet Hasan-age Pećkog. Godine 1837. bosanski vezir Mehmed Salih-paša Vedžihija, za čijeg vremena su ukinute kapetanije, je opljačkao Ostrožac, a Murat-bega Beširevića protjerao u Malu Aziju. Godine 1843. dozvoljen mu je povratak u Bosnu, ali nije se vratio u Ostrožac, nego je otišao sestri Ajši u Hlivno, koja je bila udata za Ibrahim-bega Firdusa. Tamo je i umro 1846.
Čuveni su bili i Ibrahim-beg Beširević i Salih-beg Beširević iz Prijedora, te Sulejman-beg Beširević, sin Tahir-bega Beširevića, iz Bosanske Krupe. Grad Ostrožac su prodali Beširevići bihaćkom okružnom predstojniku Lotharu Berxu.
Hasan-aga Beširević Pećki je bio ogorčen, jer je reformama turskog sultana Mahmuda II (1808-1839) ugrožen koncept islamske doktrine nadnacionalnog karaktera Osmanskog carstva, a sve u cilju da bi turskom narodu osigurali premoć nad neturskim narodima, na što su narodi neturskog porijekla odgovorili stvaranjem svojih nacionalnih pokreta. Tako je i počela borba za samostalnost i nezavisnost Bosne pod vođstvom Huseina-kapetana Gradaščevića (koga su izabrali i plemstvo i narod), i stvorena je 1831. godine prva Republika Bosna, druga republika u Evropi nakon Francuske građanske revolucije 1789. godine. Sudjelovao je Hasan-aga Beširević Pećki sa svojim Krajišnicima u borbi za slobodnu i nezavisnu državu Bosnu u oružanoj borbi Husein-kapetana Gradaščevića. Hasan-aga je bio na sastanku u Tuzli od 20. 1. do 5. 2. 1831., kad su donesene važne odluke od kojih su najvažnija: da se na čelu Bosne imenuje domaći čovjek i da se Porta ne miješa u unutranje stvari zemlje Bosne. Za vođu je izabran Husein-kapetan Gradaščević. Ta borba za samostalnu i nezavisnu državu Bosnu istovremeno je bila i otpor turcizaciji koju je nametao režim u Istanbulu. U dogovoru, Hasan-aga Pećki je ostao braniti granice Bosne od neprijatelja, a njegov sin, kao zamjenik, sa Krajišnicima bio je na bojnom polju.
Hasan-aga Beširević Pećki nije bio nikakav nasilnik ni zulumćar „kako ga prikazuju povjesničari Srbi i Hrvati, te neki Bošnjaci prosrpske orijentacije.“ (Vidi. Ahmed S. Aličić, Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. god, Sarajevo, 1996)
Bio je jedan od najuglednijih i najutjecajnijih bošnjačkih prvaka na Krajini. On je bio oličenje Bošnjačka Krajišnika, koji je, kako zapaža Ahmed S. Aličić, „sve mjerio interesom Bosne i Bošnjaka“, a ne voljom sultana, pogotovu ako je sultan radio na štetu Bosne. Krajišnici su s Hasan-agom bili spremni nastaviti oružanu borbu za samostalnost Bosne do krajnjih mogućnosti. Na Porti su mogli biti sigurni da je oružana borba Bošnjaka skršena onog momenta kada je stigla vijest da je Hasan-aga Pećki uhvaćen (1832). Njegov Pećigrad bio je razoren, a svi njegovi branioci izginuli. Nakon toga bilo mu je svejedno – ostao živ ili poginuo. Pogubljen je 1833. godine na dvoru sultana Mahmuda II u Istanbulu. Ne zna se ni gdje je pokopan. Ostale vođe Borbe za samostalnost Bosne otpremljene su u Solun: Mahmud-paša Fidhaić, Mahmud-beg Tuzlić, Hifzi-efendija Đumišić, Mahmud-beg Begzadić, Ahmed-beg Vilić, Hasan-beg Sijerčić, Kasim Alajbeg Sijerčić i drugi uglednici. Zahvaljujući lakovjernosti Bošnjaka i izdaji nekoliko Bošnjaka, ali i velikoj sili sultanove vojske koju je sultan Mahmud II poslao na Bosnu, ugušena je Borba za samostalbost Bosne. A, da su, protivnici Borbe za samostalnost Bosne (Ali-aga Rizvanbegović, Smail-aga Čengić, Hasan-beg Resulbegović, Bašaga-beg Redžepašić, Osman-beg Mušović, Sulejman-beg Kapetanović, Ibrahim-paša Sulejmanpašić, Mehmed-beg Bišćević, Derviš-beg Cerić…) stali pod Gradaščevićev bosanski bajrak, ni najjača vojna sila na svijetu ne bi ugušila Borbu za ponosnu zemlju Bosnu (a nekako, slično se desilo i 1992-1995., jer neprijatelji Bosne i Hercegovine dobro znaju gdje treba udariti: na Krajinu, na herojski krajiški narod, na 5. korpus ARBiH, „silu nebesku“, što i danas rade, jer nisu, slučajno, na tapetu „sila nebeska“ i njezini komandanti, op. a.)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *