Sanski pekar dijeli besplatno lepinje za ugrožene sugrađane
May 15, 2019
Kako to odgajate djecu Bošnjaci? Da ih Četnici zavode!
May 15, 2019

APATRID U VLASTITOJ KOŽI

Sobom kulminira
disocijativna konstatacija
novopečenog prebjega,
koja glasi- ne, nikada.

Hipokritna malodušnosti, 
otkrit ću ti petlju
koju poznaju
poetični predstavnici
svrsishodnog morala.

Zrcaljeni ogranci 
mojih stilskih sredstava-
nepristrano jure 
ka senzacionalnim
upečatljivostima.

Suprotno tome,
ja u slikovitoj
inverziji relativiteta-
obično nailazim 
baš onda kad sam 
nepoželjna,
dok veliku većinu 
preostalog vremena
nimalo maštovito,
takoreći suviše banalno-
zamišljam kako me nema.

Nedorečena muzo,
nemoj se pokolebati,
nego mi pretpremijerno
kreiraj partituru
neugasive požude.

Ponizno mi odaj
renesansnu počast-
frapantnim skidanjem 
retrogradnog vela
s mojih morbidnih kapilara.

Bojiš li se preuveličanih
izljeva zaljubljenosti?

Očigledno.

Možeš li me 
požrtvovno otkupiti
od jezive blizine propasti?

Gotovo nikako.

Ukoliko se 
predstavljena drama;
uz kritično sudjelovanje
metafizičkih susnježica,
te sveumoguću asistenciju
nadnaravnih sila,
ipak privede okončanju-
zastarjeli će mi krvotok
prinicipijalno potamnjeti
u brzacima poluraspada
duha, duše i tijela.

Eh, moj
velebni izdajniče…

Predozirati se možeš
svega jednom,
koristeći, recimo,
uzemirujuće pijavice
22 ekstaze bunila,
ali prejedanje 
antidepresivima
nosi sasvim 
drugu notu.

Nerado sam suočena
s činjenicom
da ljubav ne bi 
trebala biti ovisnost;
niti nepuštajuća 
bojazan od napuštanja.

Zato me svojim
suptilnim iskušavanjem
neprobojnog terena-
čim prije baci 
u poškropljeni eter,
pošalji mi zamršeno
utrnuće čula
i zamoli me,
da donesem presudu
ovim besmislenostima.

Što zapravo činim
preklinjući Boga-
za mrvu nepatvorenog,
istinskog pogleda?

Dodatno mrsim
nerazjašnjeni
splet okolnosti,
opet nestajući.

Ti, pak,
ispuštaš radioaktivne supstance
pretjerane ovisnosti o opijatima,
puštajući me da te čekam
za nebrojenih vjekova.

Tek bi katkad izustio
nešto poput
“dođi u devet
i prevratom mi
razgoliti dušu”.

Je li ovakva
mukotrpna 
insinuacija-
nedovoljna za opstanak
onoga što gajim
u komorama srca?

Upitaj svoju nutrinu…

Da li te nepristrano 
doživljavam 
kao sebi bliskog?

Uporno ukazuješ
na moju mentalno
poodmaklu dob,
nutkajući me 
slatkorječivim
kontrastima;
raznovrsnih 
mnemotehnika
prizivanja uspomena.

Totalno potpadam
pod nesvakidašnju 
impresiju sjetnih
zapisništava.

Kujem plan
u kojem bih te
zacijelo trebala tretirati
kao nesvojstvenu česticu
siline neuhvatljivosti,
da bi napokon došao
do infiltriranja
buntovne svijesti.

Poučen životnim iskustvom,
intuitivno nagađaš
da mi se dogodilo nešto
vraški teško za objasniti.

Iz drugog aspekta
u moru raslojenih 
bihevioralizama,
moja- pretpostavljam,
najdominantnija ličnost,
provodi određenu 
fazu poduže obrane,
tjednima retrogradno 
pomičući napete 
konce metonimije.

Zato što naša 
bujna svađa
zvoni novonastalim
žamorom crkvenih zvona-
mrko predosjećam…

Namršteno nas očekuje
jato nesuglasica,
koje se nepotrebno gomilaju
u afirmaciji zatišja;
polovičnih ljubavništava.

Gdje je tu retorika
neodgovorivog pitanja?

Skriva li se ponad oblaka
ili blagonaklono visi 
o koncu struna 
trećeg kata?

Naposljetku se 
ciljano ispunila 
proročanska vizija-
psihodelične panike
u redovima mira.

Na načetom završetku
nepostojećeg početka;
povrh klopke atipične
sepse umovanja-
opojno me kopka
majušna pojedinost
(ne)postavljenog upita.

Razočarani prijetvorniče,
hoću li uz tvoje
prenaglo distanciranje-
ikada kompletno ozdraviti
od bivanja apatridom
u vlastitoj koži?

Sobom kulminira
disocijativna konstatacija
novopečenog prebjega,
koja glasi- ne, nikada.

▪ Lorena Kujek ▪

■ SUNOVRAĆENJE ■

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *