Vraćanje Bošnjaka u zabludu

Demonstraciji vojne sile Srbije prisustvovat će i Milorad Dodik
May 10, 2019
Ratni zločinac na čelu šetnje povodom obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom
May 10, 2019

Vraćanje Bošnjaka u zabludu

  1. godine, dok su najbolji sinovi Bosne svih nacionalnosti organizovali Patriotsku ligu (koja je prerasla u slavnu Armiju Republike Bosne i Hercegovine) i odbranu naše države, u Sarajevu su organizovani „antiratni protesti“, koji su zapravo bili kontraobavještajna manipulacija narodom kako bi se srušila legalno izabrana vlast. Na tim protestima je izviždano obraćanje rahmetli Alije Izetbegovića. Protestanti su nosili Titove slike i zastave SFRJ. Pozivali su JNA da ih odbrani, a ovi im odgovorili pucanjem na prisutne demonstrante. Tu su stradale rahmetli Suada Dilberović i pokojna Olga Sučić.

Danas, pod istom ikonografijom, isti ljudi, promarširali su Gradom. Gradom koji je devedesetih godina prošlog stoljeća preživio najdužu opsadu u modernoj historiji, od strane najvećih fašista u modernoj historiji. Takav Grad je zaslužio antifašističke šetnje svaki dan.

Međutim, obilježja slavne antifašističke Armija Republike Bosne Hercegovine, koja je pobijedila fašiste i omogućila komunistima da danas marširaju, nisu se vidjela. Šta više, vidjela su se obilježja onih koje ja slavna antifašistička Armija Republike Bosne i Hercegovine porazila.

Kako prenosi „Radio Sarajevo“ komunisti kažu kako se u Sarajevu osjeti drugaćija atmosfera nego predhodnih godina – valjda radi ove „Parade – Vlade“. Kažu i kako su se spremi boriti protiv zla – valjda se misle u „Republici Sarajevo“ (kako je nazivaju ideolozi Naše stranke) boriti protiv fašizma. Nisu se oni mnogo pomakli od „antiratnih protesta“ `92.

Položili su cvijeće na spomenik Josipu Brozu Titu, ali nije im na um palo da posjete herojsko Mezarje Kovači – koje je trajni svjedok da fašizam nije pobijeđen 45 i da je njegove recidive, a koji su se tada integrisali u antifašiste, valjalo pobijediti ponovo ‘92-‘95.

Mi, koji ponosno čuvamo uspomenu na našu antifašističku borbu ’92 – ’95, ne umanjujemo radi toga onu borbu iz 2. svjetskog rata. To je valjda razlika između nas i njih, onih koji se kunu u Druga Tita i nas koji se kunemo u Boga. Njih koji se kunu na vjernost Drugu Titu i nas koji se kunemo na vjernost našoj Domovini.

Samo, oni pripadaju prošlosti, dok mi pripadamo sadašnjosti, a siguran sam i budućnosti.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *