Na Dan pobjede nad fašizmom: 9. maja 1992., srpska vojska počinila veliki zločin nad Bošnjacima u Glogovi kod Bratunca

Jedna od tužnih prijedorskih priča: Emir i Duško su bili najbolji prijatelji prije rata
May 9, 2019
Kako je Mostar svjedočio fašizmu: Bijeli čaršafi 9. maja 1993.
May 9, 2019

Na Dan pobjede nad fašizmom: 9. maja 1992., srpska vojska počinila veliki zločin nad Bošnjacima u Glogovi kod Bratunca

Deveti maj je jedan od najznačajnijih datuma u istoriji čovječanstva i dan kada se obilježava pobjeda slobodarskog svijeta nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu i kada odajemo počast žrtvama antifašističke borbe, čiji su životi ugrađeni u stvaranje boljeg i pravednijeg svijeta. Srpski narod, po tradiciji slobodarski narod, Republika Srpska nastaviće i dalje da gaji slobodarske i savremene civilizacijske vrijednosti, rekao je danas Milorad Dodik povodom Dana pobjede nad fašizmom.

Ovo Dodikovo bacanje prašine u oči ima za cilj sakrivanje istine da je Republika Srpska stvorena na temeljima fašizma i genocida nad Bošnjacima. RS nema ništa sa slobodarskim idealima. U nastavku prenosimo historijske činjenice, koje su dokazana u Hagu,  o strašnom zločinu nad Bošnjacima u mjestu Glogova kod Bratunca, a koji je počinjen baš 9. maja, na dan kada čitav svijet slavi Dan pobjede nad fašizmom.

Srpski zločin nad Bošnjacima u Glogovi

Općina Bratunac je 1991. imala 33.619  stanovnika od čega su gotovo dvije trećine bili Bošnjaci. Mjesto Glogova imalo je 1.913 stanovnika od čega su 1.901 bili Bošnjaci.

Kao takva općina Bratunac je bila od velikog strateškog značaja za protagoniste velikosrpske zločinačke ideje. Ovo područje zbog blizine sa Srbijom trebalo je da bude jedan od najvažnijih stubova Velike Srbije. Velika smetnja ovim zločinačkim planovima bilo je bošnjačko stanovništvo koje je kao većina naseljavalo „Srednje Podrinje“. Plan agresora je bio, da jednim dijelom monstruozno pobije, a drugim da bošnjačko stanovnistvo uz velike patnje raseli i sa ovog područja i trajno onemogući povratak.

Neki od mehanizama ovog plana, bili su ubijanje vojnosposobnih muškaraca na licu mjesta i prikazivanje tog čina u kontroliranim medijima kao borbu protiv ekstremista, zatim pljačkanje i paljenje kuća, rušenje vjerskih i kulturno-historijskih objekata, pri čemu bi se izazvao strah kod stanovništva, a potom se dalje nastavilo sa bezobzirnim zločinima nad ženama, djecom i starcima, te, bi se na kraju ostatak stanovništva prisilno raselio iz svojih mjesta.

Plan koji je sadržavao prethodno spomenute mehanizme napravljen je u SANU-u u Beogradu i imao je za cilj stvaranje Velike Srbije, u kojoj nije trebalo biti mjesta za druge narode. Mjesto Glogova bilo je ključ u zauzimanju općine Bratunac, što se vidi i iz dokumenata o sporazumnom priznanju krivice tadašnjeg predsjednika kriznog štaba opštine Bratunac zločinca Miroslava Deronjića koji je u Hagu priznao zločine između ostalog i za Glogovu.

Ovom prilikom citirat ćemo dijelove presude Haškog tribunala od 30. marta 2004. godine odnosno tačke od 18. do 26. u kojima je navedeni zločinac osuđen na 10 godina zatvora (Napomena: U citatima iz presude Haškog suda za Bošnjake se koristi termin Musliman ili bosanski Musliman):

„18. Opštinu Bratunac zauzele su snage bosanskih Srba 17. aprila 1992. izmedju kraja aprila i početka maja 1992., Miroslav Deronjić je u svojstvu predsjednika Kriznog štaba Bratunca ostvarivao de facto i de jure kontrolu nad Teritorijalnom odbranom i de facto kontrolu nad policijom, i ovlastio TO i bratunačke policijske snage, da razoružaju stanovništvo bosanskih Muslimana u selu Glogova. Od tog trenutka, Glogova je bila ne samo razoružano već i nebranjeno selo.

  1. Dana 27. aprila 1992. ili približno tog datuma, Milutin Milošević, načelnik srpskog SUP-a, govoreći u ime Miroslava Deronjića, rekao je mještanima Glogove da neće biti napadnuti jer su predali svoje oružje.
  2. Na sjednici Kriznog štaba 8. maja 1992. Miroslav Deronjić najavio je da će se narednog dana sprovesti operacija, protiv sela Glogova. Objasnio je strateški značaj zauzimanja Glogove. Plan stvaranja srpske nacionalne teritorije ne bi se mogao sprovesti u opštini Bratunac a da se prvo ne zauzme Glogova, i njeno cjelokupno muslimansko stanovništvo ne premjesti na nesrpsku teritoriju. Naglasio je da, ako muslimanski stanovnici Glogove ne pruže otpor, svi treba da se dovedu u centar sela i prevezu autobusima i kamionima van opštine Bratunac, u Kladanj. Miroslav Deronjić je tako izjavio da će se, ako operacija u Glogovi prođe dobro, narednih dana nastaviti operacija trajnog uklanjanja bosanskih Muslimana u gradu Bratuncu i, izmedju ostalog, mjesnim zajednicama Voljavica i Suha.
  3. Na ovoj sjednici Kriznog štaba, Miroslav Deronjić je, djelujući u svojstvu njegovog predsjednika, izdao naređenje da se napadne nebranjeno i razoružano selo Glogova, da se ono spali i da se prisilno rasele stanovnici bosanski Muslimani, uzevši u obzir i prihvatajući veliku vjerovatnoću da će neki od njih biti ubijeni tokom tog napada.
  4. Imena 64 nenaoružana bosanska Muslimana iz Glogove, koje su pogubili pripadnici snaga koje su izvršile napad 9. maja 1992.poznata su Pretresnom vijeću. Njihova imena navedena su u Dijelu XII ove presude.
  1. Napad na Glogovu bio je združena operacija, koju je koordinirao i nadzirao Miroslav Deronjić. Snage koje su izvodile napad sastojale su se od pripadnika JNA, bratunačkog TO-a, bratunačke policije i drugih paravojnih snaga.
  2. Snage koje su učestvovale u napadu prisilno su iselile civile bosanske Muslimane iz njihovih domova u selu Glogova. Konkretno, žene i djeca koji su preživjeli napad ukrcani su u autobuse i protjerani na teritoriju koju su držali Muslimani, izvan opštine Bratunac. Ni Optužnica ni Činjenična osnova, ne navode detalje onoga što se desilo žrtvama tokom napada i tokom i poslije njihovog transporta.
  3. Optuženi se izjasnio krivim na činjenicu da je tokom napada na Glogovu bio prisutan dok su snage koje su izvodile napad sistematski palile kuće, zgrade, polja i plastove sijena bosanskih Muslimana, sprovodeći tako, bezobzirno uništavanje širokih razmjera domova, poslovnih objekata i lične imovine bosanskih Muslimana u Glogovoj. On je prihvatio predvidivu posljedicu da će i džamija biti uništena.
  4. Kao posljedica napada kojeg je naredio Miroslav Deronjić, veliki dio Glogove sravnjen je sa Zemljom, a u selu nije ostao nijedan Musliman.“
  5. Nažalost Bratunac i Glogova nisu bili jedina područja  u kojima se desio zločin, njima slična sudbina je zadesila cijelu Bosnu i Hercegovinu. Zato sa gorčinom gledamo kako se neki ovih dana ismijavaju žrtvama najmonstruoznijih ratnih zločina u Evropi nakon II svjetskog rata.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *